Početna > Povijest

Povijest


Dana 20. studenog 2003. godine u Domu za odrasle osobe Sv. Frane Zadar svečano je obilježena 120 obljetnica osnutka ustanove.

U Povijesnom arhivu pronašli smo dokumente koji svjedoče o razvoju ustanove. Osvrtom na citate iz tadašnjeg tiska, dobiva se slika o razvoju Doma.

Il littorio dalmatico (1933.) piše: „Kako je Zadar oživio, nakon još jednog u nizu razaranja kroz tromilenijsku povijest, 1875. godine, te je iz dana u dan materijalno napredovao uz poticaj gradskih vlasti, bogatio se i gradskim ustanovama koje su izraz gradskog dobročinstva. Premda u to doba među svoje humane ustanove ubraja bolnicu, zalagaonicu, potporno društvo, sklonište za predškolsku djecu, dječake i sklonište za sirotice, nekoliko kuća za smještaj siromaha i napokon Javnu dobrotvnost koja pruža brojnu i obilnu pomoć siromasima, Zadar ipak osjeća nedostatak jedne ustanove koja bi se brinula za egzistenciju onih nesretnika, koji izmoreni godinama, istrošeni naporima i poslom, ne mogu zaraditi za kruh, dakle utočišta za stare i nemoćne.

Očiti nedostatak jedne takve ustanove naveo je milosrdne građane da ustupe ostavštine i daju poprilične priloge kako bi napokon osvanulo toliko traženo utočište. Zahvaljujući velikodušnom poklanjanju kuće kod sv. Frane, omogućeno je osnivanje privremenog utočišta pod upravom Javne dobrotvornosti. Pored Utočišta, na udaljenosti od nekoliko koraka bile su ruševine zgrada koje su pripadale Bratovštini Sv. Frane od špilje među kojima i crkvica sagrađena 1668. godine. Bratovština i crkva prestali su djelovati 1808., a zgrade su dalje koristile vojne vlasti. Kada su ih vojne vlasti vratile samostanu Sv. Frane 1882. godine, Javna dobrotvnost je dala najpovoljniju ponudu za kupnju (5000 fiorina), te je tako sagradila novo Utočište. Prizemlje i prvi kat od dvije zgrade povezane središnjim dijelom: širokim dvorištem i zapadnim lijepim, prostranim vrtom. U jednoj zgradi u prizemlju je spavaonica s ambulantom i nus-prostorijama za žene. U drugoj u prizemlju je kuhinja, ostava, blagovaonica, a na prvom katu su sobice za redovnice koje vode ovu ustanovu i dvorana za molitve. Između dvije zgrade je prostrano dvorište, a zapadno od zgrada vrt s pekarnicom i prostorom za lug. Cisterna uz pomoć pumpe opskrbljuje vodom kuhinju ustanove. Na kraju prvog reda stubišta, uzidana kamena ploča prenosi potomcima povijest Ustanove.“

    • Giuseppe Manzin
Il Dalamata, 25.11.1911., piše kako je pokojni Giuseppe Manzin, Zadranin, ostavio Javnoj dobrotvornosti za Ubožnicu svu svoju pokretnu imovinu, uz bogata umjetnička djela i namještaj. Još za života odvojio je 20000 kruna kako bi Utočište sagradilo drugi kat. Nakon završene izgradnje po projektima gradskog inženjera L.Pividorija , Odbor Javne dobrotvornosti osjetio je dužnost da ovjekovječi darežljivi čin Manzina i da mu iskaže vječnu zahvalnost podigavši mu kamenu bistu na najvidljivijem mjestu zgrade. Bista, iznenađujuće sličnosti, izrađena je svijetlog mramora iz Carrare, smještena na granitnom postolju s natpisom slavnog profesora V. Brunellija.

Nakon što je završena izgradnja i opremanje ustanove potrebnim namještajem, Komisija Javne dobrotvornosti odlučila je da svečano otvorenje bude 01.03.1883. Tog dana u 9 sati u Crkvi Sv. Frane služena je sveta misa praćena himnom, uz sudjelovanje Nadbiskupa. U 11 sati u najvećoj prostoriji ustanove, dupkom punoj, stigli su Nadbiskup s Komisijom Javne dobrotvornosti, Natale Krekich, član iste i nadzornik Utočišta, Pietro Maupas, nadbiskupov nećak, kapelan dobrotvorne ustanove, blagajnik Komisije Giulio Giuppani, predstavnici civilne i vojne vlasti, predstavnici svih društava i mnogobrojni građani. Nakon što je gradska glazba izvela koračnice, Nadbiskup je pročitao, aplauzom popraćen govor u kojem je nakon općenitog osvrta na kršćansko milosrđe, pričao o njegovim učincima od davnih vremena u gradu Zadru, prisjetio se raznih osnovanih udruga, te nastavio s poviješću utočišta, prisjećajući se i hvaleći njegove brojne osnivače i dobrotvore. Tako je završila ova dirljiva svečanost na kojoj su sudjelovali ushićeni građani, koji su željeli u velikom broju i uz ugodne dojmove posjetiti Utočište pokazujući tako važnost koju Zadar daje ovoj ustanovi nastaloj zahvaljujući pohvalnom poticaju Javne dobrotvornosti podržanog razumijevanjem i darivanjem dobrih građana, ustanove o kojoj će se govoriti i to od njenih skromnih početaka sve do naših dana.

ZAHTJEVI
FOTOGALERIJA
VIDEO
PRESS CLIPPING
AKTIVNOSTI
VOLONTERI
ZAHVALJUJEMO
VODIČ